Zadnjih nekoliko dana zadesilo me nekoliko neplaniranih zdravstvenih problema (šalim se kad kažem neplaniranih, jer bolest ne možeš planirati unaprijed)  što je za sobom povuklo i nekoliko neplaniranih aktivnosti, a sve zajedno povlači za sobom velike promjene u unaprijed planiranim aktivnostima.

No, kako to bude u životu, uvijek se nešto neplaniranog desi pa eto i moje današnje pričice. Naime, izašao sam sa sinčićem ujutro malo u šetnju do našeg mini rancha. Bolest nas je dosta iscrpila i trebalo nam je nešto sunca, pa sam procijenio da bi ovih stotinjak metara gore – dolje dobro došlo obojici. Ja sam već živnuo na izlasku iz zgrade, dok je "mali" živnuo kad smo došli do mini rancha. Naime, ostala je prekopana zemlja i baš mu je bilo fora skakutati sa jedne hrpe na drugu.

U isto vrijeme, hrpa penzića obrađuje svoje "rancheve", te nas je zamijetio susjed koji je eto i on nešto važnog radio. "Susjed, vadim breskve. Hoćete ih?" Naravno da hoću, bio je moj odgovor. I ni pet ni šest, već sam u cca. 5 minuta dobio 4 breskve i još kao bonus 14 sadnica ribizla :)

Hmmm…. nisam danas baš imao u planu baviti se poljoprivrednim radovima, nego poslije praznika. Ali kad se već pružila prilika, zašto ne. Vratio sam se po svoj alat (štihača, zaljevača, malo hranjive zemlje) i krenuli su zemljani radovi. 2 sata zabave na svježem zraku i rezultat je odličan. 20 novo zasađenih biljaka + relaksacija na svježem zraku (to je zapravo i najveća dobit) + smiješak djeteta jer se konačno malo istrčao (ludo). U konačnici, dobro je sve to ispalo. 

Razmišljajući malo o ovom raspletu situacije, moram priznati da je bitno prepustiti se situaciji. Naime, okolnosti su bile takve da nisam na njih nikako mogao utjecati. Sve što sam trebao napraviti je prepustiti se njima i vrebati prvu priliku da je pretvorim u svoju korist. Da sam ostao u fazi očajavanja (jadan ja sindrom) ili njurganja kako je sve to nepravedno na kraju ne bi bilo ničeg od toga.

Stoga, kada se nađeš u situaciju u kojoj ne možeš utjecati, strpi se, čekaj i vrebaj svoju priliku. Osluškuj, pojavit će se nešto. Budi strpljiv :)

Pišemo se!

One Response to “Neplanirani planovi”

  1. Robert 04. Jun., 2010. at 23:54 #

    Slažem se s ovim, od kukanja nema ništa – carpe diem :)
    Recimo, nikada nisam razumio ljude kojima je dosadno u životu?!

Leave a Reply