23:59 je ovog trenutka kada počinjem pisati ovih nekoliko redaka i upravo sam shvatio koji je razlog zbog kojeg još uvijek ne spavam. Ukratko, razlog tome je kasna kava tj. poslijepodnevna kava.
Zanimljivo kako nam je mnogima ispijanje kave postala uobičajena navika koju radimo u trenucima dokolice, jutarnjeg rituala, druženja sa drugim ljudima ili ono najgore – kada zapnemo u nekom poslu. Pokušat ću ovo malo evaluirati.
Evo malog primjera. Zamislite da radite težak fizički posao – kopate kanal. Kopate ga cca. 45 minuta i nakon toga ste umorni, uzimate pauzu od nekoliko minuta (15 do 20 minuta). Nakon pauze se vraćate na posao, pa marenda, pa opet kopanje, pa pauza… I takav raspored aktivnosti je nešto oko čega bi se većina ljudi mogla složiti da je sasvim normalan.
No, kad radimo neki mentalni posao (to je ono kad radimo glavom – mozgom) tada nakon 45 minuta intenzivnog posla uzimamo pauzu u obliku cigarete ili kave ili neke druge aktivnosti. No, jako često je to cigareta ili kava. Oko cigareta se ne bih sada zamarao, no situacija s kavom je zanimljiva. A zanimljiva je iz tog aspekta što kava posjeduje kofein, a on djeluje na naše tijelo više nego što bi trebao.
Kofein djeluje na tijelo na način da podiže krvni tlak (plus još neke druge stvari), no dovoljno je za ovaj blog post napisati da podiže krvi tlak. A time ujedno i podiže razinu energije (ne bih sada baš znao koji su sve to hormoni, enzimi…) i time skraćuje trenutak obnove. Zapravo, kava često toliko skraćuje trenutak obnove da zapravo trenutka obnove i nema.
I dok radeći fizičke poslove uredno uzimamo pauze, omogućavajući tijelu da se samo regenerira. Kod mentalnih aktivnosti kljukamo se kavom jer nam je neprihvatljiva da smo mentalno malo "down" i neprihvatljivo nam je (i nama i okolini) da nam treba malo odmora, malo pauze tokom radnog vremena. I tada se boostamo kavom, jer kava podiže, kava daje energiju.
No, srednjoročno i dugoročno to dovodi do velikih problema. Posebno fizičkih problema. Tijelo je odličan stroj i jedna od njegovih najvećih odlika je ta da se samoobnavlja. Pijući kavu zavaravamo tijelo da se samoobnovilo i time dodatno trošimo svoje tijelo.
Dakle, tako je i poslijepodnevna kava kod mene izazvala lažan osjećaj da sam se samoobnovio i sada je nestalo potrebe za prirodnim samoobnavljanjem – snom. Posljedica će nažalost biti sutra ujutro, jer dignut ću se jako kasno i svi planovi će se izjaloviti. A i samo tijelo se troši više nego što bi trebalo 
Stoga, pijenje kave treba svesti na što manju mjeru ili taj ritual držati u prihvatljivim granicama (jedna maksimalno dnevno). Tijelo će biti dugoročno zahvalnije, jer kava je kao da točite kerozin u svoj auto i vozite kao avion. No vaš auto nije avion i puno brže će se potrošiti nego što bi to bilo prirodnim putem.
Ništ, idem i dalje trošiti ovaj "višak energije" s nadom da će mi se uskoro prispavati 
