Ima skoro godinu dana kako sam već jednom zagrebao ovu temu, te kako tada nisam tehnički bio 100% precizan dobio sam nekolicinu prigovora kako “mi je matematika loša”. Ovaj puta se neću zamarati preciznošću matematike i činjenicama da li je navršenjem 15.6. stvarno završilo 50% godine, za mene jest i predstavlja ulazak u drugo poluvrijeme godine. Odlična prilika za malu reviziju dosadašnjih aktivnosti i rezultata, te korekcije ili potvrda aktivnosti za ostatak godine.
Sretna Nova 2010.
Za većinu nas tako je i počela 2010. godina. Božić je bio iza nas, dobro smo se provodili, bila je zima i s iskrom u oku smo gledali kako ćemo sve loše u 2010. ispraviti. Osim toga, nada u novo uvijek izaziva dobar osjećaj. Nekolicina nas je što prije završetka 2009. ili u prvim danima 2010. godine donijela svoje novogodišnje rezolucije. “Nova godina je odlučna prilika za novi start” je bila rečenica koju sam često čuo u to vrijeme. Ja nadobudan, čak sam otvorio Facebook grupu kao model podrške za prijatelje da u 2010. stvarno ostvare ono što su zacrtali u njezinom početku.
Da budem iskren, za sve nas je 2010. jako dobro počela. Barem prvih tjedan dana, dok su još trajali praznici. A onda smo se polako počeli vračati svojim starim ritualima i navikama. Zanimljivo kako su neki pametni ljudi izračunali da će 18.1. 2010. (ponedjeljak) biti najdepresivniji dan u godini. Nekim različitim metodama došli su do zaključka kako će većina nas tog dana shvatiti da sve što smo zacrtali, obećali i poželjeli i nije tako jednostavna te da ćemo se taj ponedjeljak osjećati usra*.
Ali..
Znat što, ja se uopće ne sjećam što je bilo 18.1.2010., da budem iskren čak se ni ne sjećam što je bilo pred tri tjedna, tri mjeseca, a kamoli pred šest mjeseci. Iskreno, ne sjećam se kako sam se osjećao u te dane. I to mi je sasvim OK ili možda nije. Hmm… nisam baš siguran. (Pih, coach a nije siguran! 
)
Kod razmišljanja koju temu ću odabrati za ovaj tjedan, desilo mi se nekoliko zanimljivih koincidencija. Sve je krenulo kada sam slao email na članove radionice “Restart navika#2″. Ova radionica koja je počela pred nešto više od 3 mjeseca bavila se različitim aspektima vježbi, spoznaja i coachinga koja polaznicima omogućava da promijene svoje navike, budu produktivniji, motiviraniji i da u konačnici budu zadovoljniji životom koji žive. Ukratko, da nauče i ostvare balans osobnog i poslovnog života. Cijeli program je previđen da traje 3 mjeseca, jer to je neki realan rok u kojem se efektivno ovakve stvari mogu ostvariti ili stvoriti odlični temelji za daljnji napredak.
I prošlo je tih tri mjeseca, no desilo se nešto zanimljivo. Neki od polaznika su bili redoviti na vježbama, iskoristili rad s coachem (trenerom), propitkivali, implementirali i radili. Bilo je lijepih i jednostavnih trenutaka, no bilo je i teških situacija. No, svatko od njih je iskoristio najbolje što je znao i što mu se nudilo. Svijesno je odlučio da je sada pravi trenutak za raditi na tim izazovima. Neke zacrtane ciljeve su ostvarili, neke su odbacili, a na nekima još uvije rade. Naglasak je na – rade! No, isto tako dio polaznika je ostao na istoj razini gdje su bili u početku, zapravo ostali su tamo (na početku). Napravili su prvi korak i to je to. Jer eto, nešto im nije odgovaralo, imali su druge obaveze, stres na poslu, drugačiji planovi… Čest odgovor koji sam dobio kod propitkivanja je bio – “Joj, ne stignem baš sada. Javit ću se.” Nakon nekog vremena sam ja prestao propitkivati i sve ostalo je povijest.
27.4.2010.
Znate li što ste radili 27.4.2010.? Ja sam otišao pogledati svoj kalendar da vidim što je bilo upisano u njega taj dan jer se ne sjećam. S odmakom od gotovo 2 mjeseca, ne znam mogu li reći jesam li taj dan radio na nekoj od svojih vizija i planova za 2010. godinu. Jednostavno, radio sam nešto i to je to. I znate što, to je potpuno OK što se ne sjećam.
Ali i iz jednog drugog razloga je ovaj 27.4. bitan, a to je što je to bio jedan od dana u kojima sam mogao raditi na ostvarenju nekih meni jako bitnih stvari ali NISAM. I dan je prošao. prošao je i 28.4. i sve tako do 10.6.2010. kada sam izvukao svoje novogodišnje rezolucije i shvatio da u nekim planovima i nisam baš “na tračnicama”. Jer, “ne stignem baš sada”, “budem jedan drugi dan”, “nisam još spreman”, “samo još da…” su bile moje isprike koje sam u tim danima vrlo lako izvlačio. Ili sam se čak kao i polaznici moje radionice prestao propitkivati, da dio mene “koji želi napredak” i dio mene “koji nije raspoložen” ne bude neugodno.
Danas
I znat što, sve to je nebitno ako ovog trenutka, baš sada, shvatite kako od danas može biti drugačije. Ako malo bolje razmislite, pred tri ili šest mjeseci mislili ste kako će se uskoro desiti nešto revolucionarno ili strašno ili toliko velikog kako je najbolje bitne stvari rješavati tek kad se desi taj “očekivani događaj”. Mišljenja sam kako je ovaj sada trenutak dobra prilika osvijestiti i shvatiti da to baš i nije bilo tako. Prošlo vrijeme je prošlo i ne može se vratiti. Stoga kao iz mudre izreke, najbolji trenutak za krenuti dalje je upravo sada.
Krenite, imate još 50% vremena do kraja godine za ostvariti ono što ste zacrtali. Ljeto je ispred nas i možete ga iskoristiti za dvomjesečni odmor ili ga možete pametno iskoristiti, nadoknadi propuštene prilike i stvoriti nove. Za šest mjeseci možda ću opet pisati o ovim temama, ne mislite da bi bilo bez veze da tada razmišljate “kako bi bilo dobro da sam ranije krenuo…”?
